Poslovni nesporazum ili diplomatski pritisak: nota austrijskog veleposlanika u Carigradu, Leopolda von Talmana, Dubrovačkoj Republici iz 1737.

Sažetak

Rad analizira diplomatsku notu austrijskog veleposlanika u Carigradu, Leopolda von Talmana, napisanu Dubrovačkoj Republici uoči rata s Osmanskim Carstvom 1737. godine. U lipnju 1737. Talman je bio u Soroci na Dnjestru i odatle je poslao notu Dubrovačkoj Republici u vezi s trgovačkim incidentom između austrijskih i dubrovačkih trgovaca. Talmanova nota Dubrovačkoj Republici ne spominje izričito nadolazeći rat, iako je Austrija u njega ušla manje od mjesec dana kasnije. U noti se govori o problemima koje su dubrovački trgovci uzrokovali austrijskoj poslovnoj zajednici u Carigradu. Možemo pretpostaviti da je Talmanova nota zapravo bila svojevrsno upozorenje Dubrovčanima da pomnije pogledaju austrijske interese, čiji je fokus bila istočna jadranska obala i šire zaleđe, tj. Hercegovina i Bosna. Austrija je polagala pravo na to područje. Talman je inače bio poznat po pisanju diplomatskih pisama konspirativnog sadržaja, a ovaj primjer njegove diplomatske korespondencije također se može protumačiti na taj način. Rat je započeo između austrijskog saveznika Ruskog Imperija i Osmanskog Carstva 1735. godine. Postojala je dugogodišnja želja Ruskog Imperija da prodre u crnomorsku regiju i preuzme kontrolu nad sjevernim obalama Crnog mora. Austrija se pridružila ratu 1737. kao saveznica Ruskog Imperija. Uoči Austro-turskog rata (1737. – 1739.) Dubrovačka Republika uložila je diplomatske napore da Austrija prihvati njezine zahtjeve u slučaju povoljnog ishoda rata. Dubrovačke nade bile su usmjerene na ekonomski aspekt, dok su politička pitanja bila sporedna. Glavna težnja Dubrovnika bila je postati moguća luka za priljev austrijske robe. Austrijski diplomat u svojoj bilješci naglašava da je razlog njegova obraćanja bio zahtjev za rješavanje poslovnog problema između austrijskih i dubrovačkih trgovaca. Oštećena strana u ovom sporu bio je Friedrich Hubsch, upravitelj Austrijske orijentalne kompanije u Carigradu. Prethodne jeseni odobrio je zajam od preko tri tisuće dukata za veliku pošiljku lanenog platna – više od četiristo metara. Hubsch je dogovorio ovaj poslovni aranžman s dubrovačkim trgovcem i dragomanom Andreom Magrinijem u studenom 1736. Magrini je bio Dubrovčanin i poslovni čovjek koji je imao opsežne poslovne kontakte u Osmanskom Carstvu kao i s nizozemskim i talijanskim trgovcima. Talman je objasnio sve okolnosti ovog poslovnog nesporazuma u vezi s razlogom pisanja diplomatske note Dubrovačkoj Republici. Kako bi se osigurao zajam, na predmetnu robu uspostavljena je hipoteka, što je značilo da će se, čim se roba proda, najveći dio prihoda prvo usmjeriti na otplatu duga. Osim Hubscha ugovor su potpisali i dubrovački trgovci Frano Matov di Ghetaldi i Ivo Marinov di Gozze te su tako postali solidarni sudužnici u vezi s hipotekom. Obojica su bili članovi istaknutih dubrovačkih plemićkih obitelji. Međutim, ubrzo se ispostavilo da su Ghetaldi i Gozze zadržali dio platna kako bi namirili vlastita stara potraživanja. Hubschu su planirali predati samo ono što je trebalo ostati nakon što sami namire uloženi novac. Talman je to nazvao jasnim kršenjem dobrih trgovačkih običaja. Zalog je prvo morao biti plaćen, tek tada su dužnik ili jamci mogli raspolagati preostalim dijelom robe. Talman je detaljno objasnio logiku ugovora i podsjetio na to da su se jamci obvezali otplatiti hipoteku „prvim prihodom od platna“. Dubrovačka vlada zamoljena je da bez odgode riješi ovaj problem kako bi se održali dobri poslovni odnosi i spriječila šteta. Kraj Talmanove note je sažet, ali se može protumačiti i kao konspirativan. Na kraju upozorava dubrovačku vladu da bi takve akcije njihovih trgovaca mogle dovesti do blokade dijela imovine Austrijske orijentalne tvrtke. Još gori učinak mogao bi se očekivati zbog gubitka povjerenja u poslovnoj zajednici, što bi prouzročilo ogromnu štetu cijeloj levantinskoj trgovini. Zaključujemo da je povod ovog Talmanova predstavljanja Dubrovniku bio spomenuti poslovni nesporazum između austrijskih i dubrovačkih trgovaca. Međutim, uzrok slanja note i pritiska na Republiku Svetog Vlaha bio je dublji. Austrijski diplomat poručio je dubrovačkoj vladi da bude oprezna i razmisli o postupcima u vezi sa složenim okolnostima u kojima se nalazila jugoistočna Europa. Dubrovačka vlada upozorena je na to da uzme u obzir austrijske interese u regiji i u skladu s tim kreira svoju politiku.