Kad je vojvoda od Ferrare gledao na istok: Strategije i trgovački interesi Ercolea II. d’Estea na Jadranu

Sažetak

Članak analizira ekonomsku i diplomatsku politiku Ercolea II. d’Estea, vojvode od Ferrare (1534. – 1559.), i njegov pokušaj proširenja trgovine prema Jadranu i Istoku. Ferrara je, unatoč nedostatku veće luke, iskoristio mrežu rijeke Po i luka Goro, Volano i Primaro za ulazak u međunarodnu trgovinu. Ercole II., nasljednik Alfonsa I. i Lucrezije Borgie, učvrstio je odnose s Dubrovačkom Republikom koja je postala glavni posrednik između Ferrare i osmanskog Levanta. Roba, posrednici i informacije prolazili su kroz Dubrovnik. Vojvoda je poticao izgradnju trgovačkih brodova i partnerstva s dubrovačkim trgovcima poput Pavla Božina Matuline i Vincenza de Fabrija, koji su djelovali na rutama Italija - Španjolska i Venecija - London, prevozeći tkanine, žito, vunu, vino, ulje i drugu robu. Posebno je važna bila misija mletačkog trgovca Vincenza di Scudija (1552. – 1553.), zaduženog za pregovore s Visokom Portom u Carigradu o proširenju trgovine ferrarskim suknom, začinima i orijentalnim tkaninama. Ercole II. čak je otišao toliko daleko da je tvrdio da je u navodnom srodstvu sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim kako bi ojačao svoj diplomatski položaj i osigurao monopol na kupnju osmanskog žita, što je bio ambiciozan i nedostižan projekt. Vojvoda se također zanimao za trgovinu solju i konjima održavajući odnose s lokalnim trgovcima i osmanskim eminima. Važna je bila i suradnja s levantinskom obitelji Salvarezza, aktivnom između Dalmacije i Pere. Zaključno, Ercole II. predstavlja jedinstven primjer renesansnog trgovačkog princa, koji je znao integrirati diplomaciju i poduzetničke aktivnosti, posvećujući dio svoje pažnje Istoku, pri čemu je Jadransko more doživjelo procat trgovačke razmjene.