Vjesnik dalmatinskih arhiva – Izvori i prilozi za povijest Dalmacije

Ivan Majnarić, Ante Bećir, Introitus et exitus communium mediaevalium Adriatici orientalis, vol. I. Spalatum et Tragurium (Spisi prihoda i rashoda srednjovjekovnih istočnojadranskih gradova, svezak I. Split i Trogir). Zadar, Zagreb: Državni arhiv u Zadru,

2026-01-26T09:33:54+01:00

Objavljivanje prvoga sveska edicije Introitus et exitus communium mediaevalium Adriatici orientalis, kojim se stručnoj i široj zainteresiranoj javnosti predstavljaju srednjovjekovni spisi prihoda i rashoda splitske i trogirske komune, važan je i, može se reći, dugoočekivan doprinos proučavanju komunalne povijesti dalmatinskih gradova.

Filip Novosel, Život dalmatinskoga grada u 17. stoljeću: društvo i svakodnevica Zadra u pozadini vojnih zbivanja za vrijeme Kandijskoga rata (1645. – 1669.). Zagreb: Hrvatski institut za povijest; Zadar: Državni arhiv, 2024., 423 str.

2026-01-26T09:38:18+01:00

Dosadašnja je historiografija urbani život sedamnaestostoljetne Dalmacije promatrala uglavnom kriomice ili kroz prizmu regionalno uokvirenih političkih događaja, vojnih konfrontacija, migracijskih procesa i gospodarskih odnosa u kontekstu mletačko-osmanskoga susjedstva. Unutar takva historiografskog inventara jedno od najistaknutijih mjesta zauzima Kandijski rat (1645. – 1669.) koji je nagovijestio mletačku ekspanziju prema jadranskom zaobalju i u značajnoj mjeri preoblikovao demografsko ruho dalmatinskih ruralnih, prigradskih i urbanih zajednica.

Zapisnici plemićkog vijeća općine Skradin (1744. – 1806.), Filip Novosel (prir.), Izvori za povijest Šibenika i šibenskog kraja: Posebna izdanja Državnog arhiva u Šibeniku, sv. 1, Šibenik: Državni arhiv u Šibeniku, 2024., 557 str.

2026-01-26T09:43:37+01:00

Bogata izdavačka djelatnost Državnog arhiva u Šibeniku, koji se tijekom proteklog razdoblja afirmirao kao jedan od najaktivnijih izdavača arhivskoga gradiva u Hrvatskoj, nastavljena je objavljivanjem knjige Zapisnici plemićkog vijeća općine Skradin (1744. – 1806.), koja predstavlja prvu knjigu u novopokrenutoj biblioteci Izvori za povijest Šibenika i šibenskog kraja. Riječ je o iznimno važnom gradivu za povijest novovjekovnog Skradina za koje je i Josip Ante Soldo, jedan od malobrojnih istraživača skradinske povijesti, mislio da nisu sačuvane.

Istraživanje rodoslovlja na primjeru mjesta Vrane

2026-01-23T13:47:19+01:00

Većina istraživača obiteljske povijesti na samome je početku suočena s dvama osnovnim problemima: odakle početi i kako organizirati istraživanje. Intencija ovog rada je, konkretnim primjerima utemeljenima na genealoškim podacima mjesta Vrane kraj Biograda na Moru, ukazati na nekoliko osnovnih postupaka i pravila koja mogu pomoći te na osnovne izvore. Opisan je susret s gradivom Državnog arhiva u Zadru i drugih ustanova koje čuvaju gradivo relevantno za istraživanje. Unutar arhiva označeni su fondovi i zbirke koji su neizbježni za ovakvu vrstu istraživanja: zbirke matičnih knjiga, fondovi mletačkog katastra, sudsko i javnobilježničko gradivo, fondovi upravnih tijela i obiteljski fondovi. Poseban su dio rada primjeri iz istraživačke prakse koji potvrđuju nužnost multidisciplinarnog pristupa u rodoslovnim istraživanjima, osobito kada se usmena predaja i arhivski izvori međusobno razilaze.

Shematizam tijela javne uprave od 1944. do 1962. godine na području nadležnosti Državnog arhiva u Dubrovniku

2026-01-23T14:06:09+01:00

Rad daje cjelokupan prikaz povijesnog razvoja, organizacije i rada tijela uprave na dubrovačkom prostoru od 1944. do 1962. godine. U tom razdoblju nositelji upravne strukture bili su narodni odbori podijeljeni na više razina. Počevši od najveće instance uprave, okružnog narodnog odbora, do najniže, mjesnog narodnog odbora, sva tijela obrađena su u pregledu njihove povijesti kao stvaratelja arhivskoga gradiva, organizacijskog ustroja i nadležnosti. Svi stvaratelji uprave koji su djelovali od 1944. do 1962. godine prikazani su u tablicama s podacima o trajanju, sjedištima i teritorijalnoj nadležnosti.

Građanska znanost u kontekstu arhivistike i glagoljaštva: perspektive masovne podrške

2026-01-23T14:15:00+01:00

U radu se istražuje potencijal građanske znanosti u kontekstu istraživanja, očuvanja i popularizacije glagoljske baštine putem kampanja masovne podrške koje su se provodile u Centru za istraživanje glagoljaštva Sveučilišta u Zadru u sklopu projekta Javna znanost u području glagoljaštva: od crowdsoucinga do znanja. Glagoljski rukopisi, osobito oni kurzivni, predstavljaju izazov pri obradi arhivskoga gradiva. Složenost identifikacije sadržaja takvih dokumenata proizlazi iz jezične i pravopisne nestandardiziranosti, rukopisne neujednačenosti, uporabe arhaizama, ligatura i kratica, što transliteraciju čini nužnom za razumijevanje i znanstvenu analizu. S obzirom na to da za kurzivnu glagoljicu još uvijek nije razvijen model za automatsko prepoznavanje teksta, ručna transliteracija ostaje primarni način. Građanska znanost projektima masovne podrške otvara mogućnost uključivanja volontera u postupak transliteracije, a stvaranje velikog korpusa transliteriranih riječi može poslužiti kao temelj za razvoj HTR (Handwritten Text Recognition) modela. Naglasak je stavljen na opis organizacije kampanja masovne podrške u području glagoljskih rukopisa i arhiva, a utvrđena je i njihova korisnost za javnost i arhive.

Crkve s elementima romanike i gotike u Donjem polju na istoku nekadašnjeg srednjovjekovnog šibenskog distrikta

2026-01-24T09:16:03+01:00

U radu se govori o srednjovjekovnim ruralnim crkvama na istoku nekadašnjeg šibenskog distrikta na kojima je uočeno spajanje određenih elemenata romaničkog i gotičkog stila. Riječ je o crkvama koje su vezane za povijesni prostor šibenskog Donjeg polja. Na temelju arhivskih izvora, podataka iz arheoloških istraživanja, neposrednog opažanja i komparativnih primjera na istočnoj obali Jadrana predlaže se vrijeme gradnje i analizira tipologija takvih građevina na teritoriju srednjovjekovnog Šibenika.

Dva obrtnička inventara kao pokazatelji socijalnih razlika među pučanskom populacijom kasnosrednjovjekovnog Splita

2026-01-24T09:19:30+01:00

Tekst donosi kritički prijepis te kratku strukturalno-sadržajnu i paleografsku analizu dvaju inventara dobara splitskih obrtnika iz prve polovice 15. stoljeća. Srednjovjekovni inventari dobara, odnosno popisi imovine pokojnika, dragocjena su vrela za donošenje zaključaka o privatno-pravnoj i poslovnoj praksi ljudi u prošlosti te o razini njihove materijalne i duhovne kulture u svakodnevnom životu. Ovdje odabrani inventari splitskih obrtnika sasvim su oprečni, po brojnosti navedenih predmeta i po vrijednosti cjelokupne imovine, te time ukazuju na duboke socijalne razlike među pučanskom populacijom kasnosrednjovjekovnog Splita.

Šibenska ljekarna toskanskih pridošlica: društvo za vođenje ljekarne iz 1449. godine

2026-01-24T09:24:01+01:00

Ortački ugovor od 4. veljače 1449. godine zaključen između dvojice toskanskih pridošlica u Šibeniku, Franje Aldobrandova iz Firence i Leonarda Viktorova iz Siene, kojim su osnovali društvo za vođenje ljekarne predstavlja dragocjen dokument koji nam otkriva kako su i prema kojemu modelu funkcionirale srednjovjekovne ljekarne. Osnivane na određeno razdoblje s jasno propisanim obvezama i pravima ortaka te raspodjelom dobiti ljekarne su nastajale i nestajale ovisno o interesu, volji i koristi svojih osnivača. Osim toga, kako to pokazuju rezultati historiografskih istraživanja, onodobne ljekarne nisu bile mjesta na kojima su isključivo prodavali začini, lijekovi i medicinski pripravci, već je asortiman robe koja se u njima prodavala bio daleko širi, odgovarajući po svojoj ponudi trgovini mješovite robe. Dodatnu zanimljivost ovom poslovnom pothvatu dvojice šibenskih Toskanaca predstavlja pritom i činjenica da su uz ugovor o osnivanju ljekarne sačuvana i dva dokumenta koja svjedoče o zaključenju njezina rada iz kojih možemo vidjeti ne samo na koji su način ortaci među sobom podijelili preostalu robu i dobit ljekarne već i popis dijela njihovih kupaca, čije su dugove također međusobno podijelili. Na temelju podataka prikupljenih iz uglavnom neobjavljenih bilježničkih spisa autor je u članku također donio i kratke životopise Franje Aldobrandova, firentinskog novčara i veletrgovca, i Leonarda Viktorova iz Siene, ljekarnika i malog poduzetnika, u kojima je iznesen tek dio vijesti koje svjedoče o njihovoj poslovnoj djelatnosti, ali i o detaljima iz njihova privatnog života.

Dicta Domini Rectoris: najraniji troškovi dubrovačkoga Kneževa dvora kao glazbenopovijesni izvor (1543. – 1589.)

2026-01-24T09:34:23+01:00

Rad se temelji na analizi najranijih knjiga troškova Kneževa dvora u Dubrovniku (fond HR-DADU- 29, 1543.-1589.) te nastoji demonstrirati potencijal fonda u istraživanju glazbe i zvuka Dubrovačke Republike. Kroz analizu troškova, rad nadograđuje naše znanje o zvučnom okolišu i glazbeno- izvođačkoj praksi misa i instrumentalne glazbe Republike u drugoj polovici 16. stoljeća. Autor kombinira duboko čitanje arhivskih zapisa i kvantitativnu analizu naplata tretirajući ih kao zvučne artefakte, odnosno ostatke zvučnih iskustva.

Kad je vojvoda od Ferrare gledao na istok: Strategije i trgovački interesi Ercolea II. d’Estea na Jadranu

2026-01-24T09:53:39+01:00

Članak analizira ekonomsku i diplomatsku politiku Ercolea II. d’Estea, vojvode od Ferrare (1534. – 1559.), i njegov pokušaj proširenja trgovine prema Jadranu i Istoku. Ferrara je, unatoč nedostatku veće luke, iskoristio mrežu rijeke Po i luka Goro, Volano i Primaro za ulazak u međunarodnu trgovinu. Ercole II., nasljednik Alfonsa I. i Lucrezije Borgie, učvrstio je odnose s Dubrovačkom Republikom koja je postala glavni posrednik između Ferrare i osmanskog Levanta. Roba, posrednici i informacije prolazili su kroz Dubrovnik. Vojvoda je poticao izgradnju trgovačkih brodova i partnerstva s dubrovačkim trgovcima poput Pavla Božina Matuline i Vincenza de Fabrija, koji su djelovali na rutama Italija - Španjolska i Venecija - London, prevozeći tkanine, žito, vunu, vino, ulje i drugu robu. Posebno je važna bila misija mletačkog trgovca Vincenza di Scudija (1552. – 1553.), zaduženog za pregovore s Visokom Portom u Carigradu o proširenju trgovine ferrarskim suknom, začinima i orijentalnim tkaninama. Ercole II. čak je otišao toliko daleko da je tvrdio da je u navodnom srodstvu sa sultanom Sulejmanom Veličanstvenim kako bi ojačao svoj diplomatski položaj i osigurao monopol na kupnju osmanskog žita, što je bio ambiciozan i nedostižan projekt. Vojvoda se također zanimao za trgovinu solju i konjima održavajući odnose s lokalnim trgovcima i osmanskim eminima. Važna je bila i suradnja s levantinskom obitelji Salvarezza, aktivnom između Dalmacije i Pere. Zaključno, Ercole II. predstavlja jedinstven primjer renesansnog trgovačkog princa, koji je znao integrirati diplomaciju i poduzetničke aktivnosti, posvećujući dio svoje pažnje Istoku, pri čemu je Jadransko more doživjelo procat trgovačke razmjene.

Poslovni nesporazum ili diplomatski pritisak: nota austrijskog veleposlanika u Carigradu, Leopolda von Talmana, Dubrovačkoj Republici iz 1737.

2026-01-24T09:59:14+01:00

Rad analizira diplomatsku notu austrijskog veleposlanika u Carigradu, Leopolda von Talmana, napisanu Dubrovačkoj Republici uoči rata s Osmanskim Carstvom 1737. godine. U lipnju 1737. Talman je bio u Soroci na Dnjestru i odatle je poslao notu Dubrovačkoj Republici u vezi s trgovačkim incidentom između austrijskih i dubrovačkih trgovaca. Talmanova nota Dubrovačkoj Republici ne spominje izričito nadolazeći rat, iako je Austrija u njega ušla manje od mjesec dana kasnije. U noti se govori o problemima koje su dubrovački trgovci uzrokovali austrijskoj poslovnoj zajednici u Carigradu. Možemo pretpostaviti da je Talmanova nota zapravo bila svojevrsno upozorenje Dubrovčanima da pomnije pogledaju austrijske interese, čiji je fokus bila istočna jadranska obala i šire zaleđe, tj. Hercegovina i Bosna. Austrija je polagala pravo na to područje. Talman je inače bio poznat po pisanju diplomatskih pisama konspirativnog sadržaja, a ovaj primjer njegove diplomatske korespondencije također se može protumačiti na taj način. Rat je započeo između austrijskog saveznika Ruskog Imperija i Osmanskog Carstva 1735. godine. Postojala je dugogodišnja želja Ruskog Imperija da prodre u crnomorsku regiju i preuzme kontrolu nad sjevernim obalama Crnog mora. Austrija se pridružila ratu 1737. kao saveznica Ruskog Imperija. Uoči Austro-turskog rata (1737. – 1739.) Dubrovačka Republika uložila je diplomatske napore da Austrija prihvati njezine zahtjeve u slučaju povoljnog ishoda rata. Dubrovačke nade bile su usmjerene na ekonomski aspekt, dok su politička pitanja bila sporedna. Glavna težnja Dubrovnika bila je postati moguća luka za priljev austrijske robe. Austrijski diplomat u svojoj bilješci naglašava da je razlog njegova obraćanja bio zahtjev za rješavanje poslovnog problema između austrijskih i dubrovačkih trgovaca. Oštećena strana u ovom sporu bio je Friedrich Hubsch, upravitelj Austrijske orijentalne kompanije u Carigradu. Prethodne jeseni odobrio je zajam od preko tri tisuće dukata za veliku pošiljku lanenog platna – više od četiristo metara. Hubsch je dogovorio ovaj poslovni aranžman s dubrovačkim trgovcem i dragomanom Andreom Magrinijem u studenom 1736. Magrini je bio Dubrovčanin i poslovni čovjek koji je imao opsežne poslovne kontakte u Osmanskom Carstvu kao i s nizozemskim i talijanskim trgovcima. Talman je objasnio sve okolnosti ovog poslovnog nesporazuma u vezi s razlogom pisanja diplomatske note Dubrovačkoj Republici. Kako bi se osigurao zajam, na predmetnu robu uspostavljena je hipoteka, što je značilo da će se, čim se roba proda, najveći dio prihoda prvo usmjeriti na otplatu duga. Osim Hubscha ugovor su potpisali i dubrovački trgovci Frano Matov di Ghetaldi i Ivo Marinov di Gozze te su tako postali solidarni sudužnici u vezi s hipotekom. Obojica su bili članovi istaknutih dubrovačkih plemićkih obitelji. Međutim, ubrzo se ispostavilo da su Ghetaldi i Gozze zadržali dio platna kako bi namirili vlastita stara potraživanja. Hubschu su planirali predati samo ono što je trebalo ostati nakon što sami namire uloženi novac. Talman je to nazvao jasnim kršenjem dobrih trgovačkih običaja. Zalog je prvo morao biti plaćen, tek tada su dužnik ili jamci mogli raspolagati preostalim dijelom robe. Talman je detaljno objasnio logiku ugovora i podsjetio na to da su se jamci obvezali otplatiti hipoteku „prvim prihodom od platna“. Dubrovačka vlada zamoljena je da bez odgode riješi ovaj problem kako bi se održali dobri poslovni odnosi i spriječila šteta. Kraj Talmanove note je sažet, ali se može protumačiti i kao konspirativan. Na kraju upozorava dubrovačku vladu da bi takve akcije njihovih trgovaca mogle dovesti do blokade dijela imovine Austrijske orijentalne tvrtke. Još gori učinak mogao bi se očekivati zbog gubitka povjerenja u poslovnoj zajednici, što bi prouzročilo ogromnu štetu cijeloj levantinskoj trgovini. Zaključujemo da je povod ovog Talmanova predstavljanja Dubrovniku bio spomenuti poslovni nesporazum između austrijskih i dubrovačkih trgovaca. Međutim, uzrok slanja note i pritiska na Republiku Svetog Vlaha bio je dublji. Austrijski diplomat poručio je dubrovačkoj vladi da bude oprezna i razmisli o postupcima u vezi sa složenim okolnostima u kojima se nalazila jugoistočna Europa. Dubrovačka vlada upozorena je na to da uzme u obzir austrijske interese u regiji i u skladu s tim kreira svoju politiku.

Vodoopskrba u Šibeniku u ranome novom vijeku i popis šibenskih cisterni iz 1808. godine

2026-01-24T10:07:12+01:00

Na temelju popisa cisterni iz 1808. godine propituje se višeslojnost problema dotadašnje vodoopskrbe u Šibeniku, ali i pravo pristupa vodi i dostupnost gradskih prostora. Šibenski su knezovi i kapetani izvještavali mletački Senat o nedostatku pitke vode tražeći dugoročnije rješenje, no tek su se s dolaskom francuske vlasti početkom 19. stoljeća počeli rješavati mnogi infrastrukturni problemi u Dalmaciji kada se obnova cisterni uvrštava u planove modernizacije.

Prijave i odobrenja statuta društava u Dalmaciji za vrijeme druge austrijske uprave

2026-01-24T10:13:25+01:00

Na primjerima različitih vrsta društava, većinom sa sjedištem u Zadru i nekolicinom društava sa sjedištem u Splitu, u radu se nastojala prikazati procedura kojom je prvenstveno Namjesništvo za Dalmaciju odobravalo statute pojedinih društava. Odabrani primjeri odnose se na sportska, kulturna, gradska, dobrotvorna, vjerska i dionička društva od kojih su neka imala i nacionalno određenje: talijansko, hrvatsko i srpsko. U radu se navode osnovni podaci o utemeljiteljima društava i svrsi osnivanja. Fokus je na zakonodavnom okviru prema kojemu je neko društvo djelovalo. Za pojedina društva navode se razlozi zbog kojih je uslijedila „zabrana“, odnosno neprihvaćanje određenih članaka statuta. Iznose se primjeri modifikacije statuta koje je neko društvo poduzelo da bi ishodilo odobrenje. Rad je napisan većim dijelom na temelju dokumenata iz fonda HR-DAZD-543 Vlada / Namjesništvo za Dalmaciju, Društva u Dalmaciji (1833. – 1918.).

Preko pogreške do zvijezde talijanske fotografije Giuseppea Primolija – Prilog poznavanju prikaza istočne jadranske obale na putopisnim fotografijama iz 19. stoljeća s posebnom pozornošću usmjerenom na prikaze Trogira

2026-01-24T10:18:39+01:00

Rad rekonstruira putovanje nekadašnje francuske carice Eugenije, talijansko-francuskog fotografa, grofa Giuseppea Primolija i britanske skladateljice, dirigentice i spisateljice Ethel Smyth Jadranom u svibnju 1891. godine. Temeljen na novinskim člancima, fotografijama i memoarskim zapisima, rad polazi od ključnog otkrića – učestale novinske pogreške u navođenju grofa Primolija kao „Tremolija“, a fokusiran je na detekciju i predstavljanje njegova „jadranskog opusa“ unutar kojega je najviše fotografija snimio u Trogiru.

Kroz arhivsku građu: nastanak Rendićeva spomenika Ivanu Gunduliću u Dubrovniku

2026-01-24T10:22:39+01:00

Svečano otkrivanje spomenika Ivanu Gunduliću u Dubrovniku upriličeno je u lipnju 1893. godine na današnjoj Gundulićevoj poljani. Izrada spomenika povjerena je kiparu Ivanu Rendiću. Najintenzivnija korespondencija između Rendića i Odbora za podignuće Gundulićeva spomenika odvijala se od siječnja 1892. godine kada je sklopljena pogodba do lipnja 1893. kada je spomenik postavljen i otkriven. Arhivska građa te dva gipsana reljefa sa spomenika sačuvana u Dubrovačkim muzejima svjedoci su procesa njegova nastanka.

Diplomatska misija Balda Bogišića na Kvirinalu 1896. godine

2026-01-24T10:26:41+01:00

Na temelju sačuvanih bilježaka Balda Bogišića i drugih dostupnih izvora rad analizira Bogišićevu ulogu u procesu pregovora o sadržaju bračnog ugovora između crnogorske princeze Jelene Petrović Njegoš i talijanskog prijestolonasljednika Viktora Emanuela III. Pregovori su održani u Rimu u listopadu 1896. godine, a rezultirali su potpisivanjem ugovora čije su odredbe uključivale niz pravnih, dinastičkih i međunarodnih pitanja. U radu se ukazuje na to kako je cijeli proces predstavljao diplomatsku misiju najviše razine u okviru koje su Bogišićev pravni autoritet i diplomatska vještina bili izrazito važni za zaštitu interesa Crne Gore.

Miš, solad, ljubav i smrt: dubrovački vojni zarobljenici u Prvom svjetskom ratu

2026-01-24T10:30:31+01:00

U fokusu članka nalaze se vojnici dubrovačkog kraja koji su bili zarobljeni ili poginuli tijekom Prvog svjetskog rata. Većina je pripadala domobranskoj pješačkoj pukovniji Gruž br. 37. Istraživanje je zasnovano na pismima i dopisnicama sačuvanima u spisima oružničkih postaja iz 1919. u arhivskoj građi fonda HR-DADU-186 Opća bolnica Dubrovnik (1880. – 1941.) Nova je vlast nastojala sačiniti točne popise rezervista za vježbe rezervnog sastava vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a upravo su dopisnice bile temeljni oblik komunikacije zarobljenih vojnika i obitelji. Sadržajno ograničene cenzurom nisu donosile opise samih bitki ili naglašavale težinu življenja u zarobljeništvu, ali ublažavale su čežnju za domom, govorile o materijalnoj bijedi, tražile pomoć i potvrdu ljubavi. Podaci o poginulima odnosili su se uglavnom na dva bojišta, talijansko i srpsko. Članak treba podsjetiti na žrtve dubrovačkog kraja u Prvome svjetskom ratu i približiti razloge ekonomskog i demografskog pada dubrovačkog kraja uvjetovanog Prvim svjetskim ratom.

Dva arhivska kurioziteta – arhivi kao svjedoci zračnih napada na Dubrovnik i okolicu u Drugome svjetskom ratu

2026-01-24T10:34:06+01:00

Članak najprije donosi pregled u arhivskim izvorima zabilježenih zračnih napada na Dubrovnik i njegovu neposrednu okolicu 1941. – 1944. godine. Potom kritičkom analizom postojećih i do sada nepoznatih arhivskih i drugih izvora donosi rekonstrukciju dvaju savezničkih bombardiranja, izvedenih 14. i 27. kolovoza 1944. godine, te dva kurioziteta iz Državnog arhiva u Dubrovniku koji su bili poticaj autorima za znanstveno proučavanje tih dvaju događaja.

Bosiljka Žuvanić Hercig (15. veljače 1936. – 24. kolovoza 2025.) / Milena Vlahov (12. siječnja 1938. – 15. kolovoza 2025.)

2026-01-26T09:48:50+01:00

Neobičnom igrom sudbine dvije dugogodišnje djelatnice i prijateljice, koje su gotovo cijeli svoj radni vijek provele u Državnom arhivu u Zadru, napustile su ovaj svijet skoro istodobno. Umirovljena arhivistica i voditeljica Odjela za arhivsko gradivo od nacionalnog značenja Milena Vlahov preminula je na blagdan Velike Gospe, a Bosiljka Žuvanić Hercig, umirovljena voditeljica Odjela arhivske knjižnice, samo desetak dana kasnije.

Čuvari gradske imovine i društvene memorije: Prokuratori zadarske komune i kasnosrednjovjekovne dokumentarne prakse*

2026-01-23T14:22:21+01:00

Na temelju novootkrivenoga Kapitulara prokuratora zadarske komune iz 1373. godine i drugih relevantnih izvora iz prakse u radu se razmatra institucijska uloga i funkcionalni opseg djelovanja gradskih prokuratora, jedne od važnijih magistratura u kasnosrednjovjekovnomu Zadru. Analizom odredbi Kapitulara, kao i bilježničkih, sudskih i drugih spisa, istražuje se način izbora prokuratora, njihova nadležnost nad komunalnom riznicom, imovinom i prihodima te njihova uloga u čuvanju pisane dokumentacije. Posebna se pozornost posvećuje Kapitularu kao svjedočanstvu o razvoju dokumentarnih praksi koje upućuju na proces postupne profesionalizacije komunalne uprave u okviru širega procesa srednjovjekovne administrativne modernizacije.

Nova isprava o osnutku Archivio del Generalato u Zadru 1624. godine

2026-01-24T08:52:02+01:00

Ovaj rad donosi prijepis isprave pronađene pri nedavnom istraživanju u Archivio di Stato di Venezia. Isprava se odnosi na osnutak Archivio del Generalato u Zadru 1624. godine, jednoga od najvažnijih događaja za razvoj arhivističkih praksi na istočnom Jadranu u ranom novom vijeku. Prijepis je popraćen uvodnom studijom u kojoj se ukratko pojašnjava kontekst nastanka isprave i daje njezina evaluacija, a na samom kraju rada priložene su i fotografije transkribirane isprave.

Prilog poznavanju organizacije financijskih ureda u Kraljevini Dalmaciji za vrijeme druge austrijske uprave (1814. – 1918.)

2026-01-24T08:56:29+01:00

Rad donosi uvid u teritorijalnu i upravnu nadležnost te uredsko poslovanje pokrajinskih centralnih institucija preko kojih je bilo organizirano financijsko poslovanje u Dalmaciji za vrijeme druge austrijske uprave od 1814. do 1918. godine. Odluke o osnivanju financijskih ureda donosila je centrala vlast u Beču, a njihovo osnivanje bilo je povezano s političkim i socijalno-ekonomskim stanjem u Monarhiji. Nadležnost osnovanih ureda uvijek je bila jasno propisana zakonskim aktima i instrukcijama o radu koje ovaj rad donosi za svaki pojedini ured kao i podatke o periodu uredovanja svakog nadleštva. Spisi financijskih nadleštava koji su prikazani u ovom radu čuvaju se u Državnom arhivu u Zadru, uglavnom su fragmentarno sačuvani i prema klasifikaciji arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske razvrstani su u skupinu A.1.7.2. – Druga austrijska uprava u Dalmaciji 1813. – 1918. – pokrajinska razina.

Zavičajni muzej Blato i prva lokalna arhivska inicijativa na Korčuli

2026-01-24T09:08:09+01:00

Premda je formalno djelovao samo četiri godine, Zavičajni muzej Blato, kao prvoutemeljena samostalna muzejska ustanova, ostavio je velikog traga u kulturnoj povijesti Blata i otoka Korčule druge polovice 20. stoljeća. Njegovi aktivisti, među kojima prednjači Mile Vojvodić Ružir, i po njegovu ukidanju 1964. nastavljaju rad prikupljanjem inventara – artefakata kulturno-povijesne baštine, ali i arhivskoga gradiva. Bila je to najranija lokalna arhivska aktivnost na Korčuli. Uz javnoupravno gradivo Blata prikupljene su značajne količine privatnog arhivskoga gradiva, a koje će biti evidentirane u popisu arhivskoga gradiva u Hrvatskoj 1984. godine. Kako poslije, usprkos nastojanjima, Zavičajni muzej Blato nije zaživio, arhivsko se gradivo zbog nekontroliranoga rukovanja i neprimjerenih uvjeta pohrane dijelom oštetilo. Početkom 2025. godine zatečeno gradivo u kaštelu Arneri preuzeo je Arhivski sabirni centar Korčula-Lastovo, sumarno ga sredio i učinio dostupnim.